plodoviklečanja

Najljepši ukrasi
nisu u kosi molitelja
makar mirišu na cvijeće
posuto rukama Majke,
već Ona ukras je najljepši,
sva po ukusu Tvorca,
nosi duhovne tajne.

L.L.

Ljubljeni
klečanje me odvelo u Duhovni Jeruzalem.
Neka Vas blagoslovi Stvoritelj
i svi ukućani Neba

Dopuštam ti da me povrijediš
ako će ti biti lakše
prepoznati ljubav.

Znam, nemaš vremena za govor srca,
žuriš se osvojiti prolaznost
i pakiraš izabrane snove.
Moj je život više sličan rijeci,
najljepše kamenje na njenom dnu
uzalud ti pokušavam pokazati,
čak i moli da se na moj račun
obogatiš...

Dopuštam ti da me povrijediš
ali ne zaboravi; odavno se zna,
na kraju puta postoji samo Ljubav.

L.L.

Ne traži da ne gledam
prema zvijezdi
tom jedinom prozoru
koji svijetli ove noći
na desetom katu
zgrade od devet,
ne traži da samo slutim
mjesto gdje možda sada jesi,
ne traži da te ne tražim.
Možda sam na kraju rješenja,
na pragu otkrivenja
u radosti što se ne gasi s jutrom
već stapa u sve, u svijet
koji ionako živi
od radosti nekolicine.

L.L.

iz "Najmanja menora na svijetu"

Pronašla sam te u srcu
nakon što sam te uzalud
tražila u snu,
nisi vezana uz vrijeme
i nemaš sjenu
iako se sve dade imitirati
ti izmičeš razumijevanju.

Dublja od osjećaja,
vjernija od privrženosti,
brža od svjetlosti,
genijalno nadmašuješ sebe.

Od tebe sam saznala
što mi je činiti
kad sebe si nježno odmotala:
budi plemenita,
samo osobe mogu biti
stanovi za ljubav.

L.L.

Nauči se djevojčice,
svaka ljubav pati,
ne može se smanjiti,
ona se želi sasvim dati.
Dijete u meni,
moja je ljubav najljepša.
Nauči se djevojčice
ljubav se ne skriva,
ona ostavlja sve
i prati onoga kojeg voli.

L.L.

Samo sam trenutak u mislima svijeta,
samo sam slika na izložbi života,
moja želja samo igračka
ali moja istina zato nedodirljiva.
Jer nisam ja odavde
niti se moja duša
voli igrati u ovome vrtu.
Moram otići gore
gdje su na nebu mnogi cvjetovi
da uberem u rano poslijepodne
jedne prekrasne vječnosti
miris za Tebe.
Gospodine koliko me raduješ
i kako mi je malo potrebno
da zaboravim na sve
samo da bi gledala u Tebe.
Moja je sreće što Ti pripadam
i znam da sve što otkrivam
zapravo si Ti stvorio u meni
iako ne mogu razumijeti zašto,
zašto me ljubiš...

L.L.

Uredi se djevojko Gospodnja,
mirisom čednosti,
nakitom poniznim.

Ti si zvijezda koja pleše
nebeske plesove radosti
a moli skrovito kao misao.

Tebe će voditi za ruku
Mudrost koja te sad traži.
Čekaj! Ti, svjetiljka i ulje.

L.L.

Poznato je što sve mogu riječi
ali mnogo toga one ne mogu:
nemoćne su izraziti najveću želju
srca onih koje ne voliš,
ne mogu nahraniti siromaha
a ponekad su dosadnije
od svega na svijetu
i lako se zaboravljaju.
Od njih više miluje izabrana šutnja
s mnogo ljubavi u sebi,
tek se u njoj duh podiže
od tla do zvijezda.


U tako prigrljenoj šutnji
svaki osmijeh rađa jedan novi svijet.

L.L.

Otvaraš mi snene oči i utihlo srce,
samo tebi to dopuštam u svojoj smrti,
ne mogu Ti reći ne
jer gledala sam kako umireš za mene
a ovo, ovo je uskrsnuće.
Činiš mi se, na prvi pogled,
slobodan kao orao u letu,
tvoja krila pomakla su granice
neba i zemlje,
i mene ponio si u život,
slobodno poletjeli su oživjeli.

L.L.

Blagoslovio Vas Uskrsli Gospodin!

Riječ je Krvlju postala
i oprala nas,
prebrisala noć grešnu
i zoru punu tuge,
postadosmo djeca
milosti i istine,
naoko prolazni
zbog čestica praha
između sjaja vječne duše,
ipak slobodni od smrti,
zauvijek oslobođeni
Njegovom Krvi.

L.L.

Umire još jedna riječ
što mi je donijela bol,
neka nikog više ne povrijedi,
na tom rubu između da i ne,
kad je nepromišljeno
bila izgovorena.
Sad čekam nadljudsku riječ
o kojoj pojma nemam
pa da ona zaprosi moje misli,
u šutnji je već dugo čekam.
L.L.

Prorokuju ptice na grani
pjesmu stvaranja
a onda se otapaju
u svjetlosti dana
i nestaju u zraku.
Proljetne oči zemlje
gledaju
uspavanu ljepotu
pa joj tajno
miris poklanjaju.
Noći postepeno postaju blage,
čuje se disanje svijeta,
samo ponekad zavlada šutnja,
čiji višak prolaznik upija.

L.L.

iz "Najmanja menora na svijetu"

Puhnula sam u čovjekove riječi,
u čas su se rasklimale
i pale sa života,
ostala sam pred Tobom
u iznenađenju,
pomalo i u strahu,
ali onda su se pokazale
neke nove riječi,
čvršće od oluja u mojoj krvi.
To su, naravno, Tvoje riječi.
L.L.

Ono što je rekao, bilo je dovoljno,
zapisala sam to u svoje srce
Njegovom krvlju,
znala sam da je tako neizbrisivo.
Pronašli smo zajednički jezik,
jedan isti život
u kojem smo On i ja
istovremeni
u mislima, riječima i djelima.
Od tada znam
da me Njegova ljubav promijenila
i da sam sve manje svoja
a sve više Njegova.

L.L.

Mi smo Božji
gdje god da pođemo,
odaje nas vječna čežnja
za dobrotom
i mrvice koje ostaju za nama
a koje hrane svijet.

Za nas ne postoji mjesto
sretnije od drugog,
jer On je svugdje,
i na svakom koraku
dobri trag ostavlja.
Na svoju sliku
stvori Bog čovjeka!

L.L.

U Tvojim se riječima
događa osmijeh,
otopi se nevažno
i zablistaju oči
s dušom iste.
Moje srce čezne
za mjestom pored Tvojih nogu;
slušat ću Te iznova i iznova
dok mi ne zamiriše Tvoj dah.

L.L.

Stavi mi vijenac od cvijeća
na glavu,
vijenac od ljubavi
na srce

pa kad osjetiš
trenutak nad trenucima
između dvije sreće
povedi me još dublje
u svjetlost jaku:

gdje prestaju sve naše granice.

L.L.

Ja nijednom ne upitah kada:
zna duša da sve ima svoje vrijeme
i da ćeš sigurno doći.

Kiše su poplavile ulice
i izbrisale Tvoje tragove,
pogled moj u njima se otopio
ali ne i najveća nada na svijetu:
da ćeš Ti pronaći mene.

L.L

Kako da svućem svoju pjesmu
i da tvoje srce njome obučem,
o da li bi bio radostan
što toliko mislim na tebe?

Razmišljam dok ne poteku suze,
nadam se da se moja snaga
ulila u tebe,
ali ne čujem i ne znam
a prolaznici šute:
a da si ti među njima
da li bi zastao i obukao moju pjesmu?
L.L.

U buketu želja
Ti si pupoljak
u mnogo boja.

Poznaju Te
koji Ti u suzama
priklanjaju glavu.

Mirišeš nad dušama
koje Te u buketu želja
čuvaju.
L.L.

Borim se tiho, neprimjetno,
dušom, da dobro započnem dan
i da ne postanem ono što nisam;
mašta čudovišta stvara,
a Ti čak i anđelima
dopuštaš da se zaljubljuju
u svoju propast.
Dopustio si prividnu sreću
i prividnu nesreću
i da se pitamo zašto.
Uvijek dolaziš polako
a odlaziš žurno…
Borim se tiho, neprimjetno,
dušom, da Te zadržim
i kroz noć.

L.L

Blagoslovljene su suze onoga
koji ni po koju cijenu
nije htio buditi taštinu
milošću uspavanu.
I odlazi onaj kome nismo
rekli nijedne lijepe riječi
o sebi,
a suze teku...
Neka taština spava!

L.L.

Dragi blogeri,
prošla je još jedna godina
i poklonjena nam je Nova.

Božji blagoslov nek Vas prati,
budite dugo sretni.


Uzmi DAR

Slava Bogu na visini,

a na zemlji mir ljudima dobre volje!



Rastegnule su se opne vremena
da bi propustile sjeme besmrtno
iz beskonačne svjetlosti
u tamnu noć, u skromnu kolijevku.

Riječ je Tvoja Stvoritelju
izmiješala svjetove,
podijelila stvorenja
jer su njihovi umovi smišljali
što si to Gospodine htio reći
i napisane su mnoge priče
ali nijedna nije pobijedila druge.

Tvoj šutljivi osmijeh
ostao je na krugu zemaljskom
u skrovitosti.
Srca su preuredili
koju su te prepoznali
makar si došao radi svih.
L.L.

Slušam otključavanje milosti,
kako su to lijepi zvuci
popraćeni oduševljenjem duše;
podsjećaju me na prelijevanje vina
iz srebrene u zlatnu posudu
i na otapanje bijele ljubavi u srcu.
L.L.

Tragam za prostorom
u koji nitko, nikad
ništa nečisto nije unio,
onim kvadratom svemira
gdje su sastanci bosih nogu
jer sveto je tlo tamo.
Od tijela ostane samo duša
a kad ona usne
njene riječi vraćaju se k njoj
da je ožive.
Sve se to događa na radost
Gospodara, daleko od očiju
znatiželjnika.
L.L.

Pred vratima Tvojim
osjetih miris sretan i sladak,
ali tada ne znah što je to.

Do posljednjeg sam sata
i s prvim nanovo
isto strpljenje spašavala
da ću saznati čežnju moje duše.
Prihvatih tada vrijeme i nevrijeme
i rane neprijateljske;
sve što me čistilo.

I procvjetala je kroz Vrata
grana raskošna
i pružila mi ruke;
zarastoh u to i pripojih se tome.

A mudrost bijaše to,
dar koji se samoumnaža:
zagrljaj Svevišnjeg.

L.L.

Pobjeći ću ovog života
od neznanja
bolovati kratko od prolaznoga,
tražeći neprolazno,
pa neka plovi brod moj
s križem kao kormilom,
neka gore zvijezde
ili mudre svijeće,
svejedno,
samo da su u meni
dok bježim od neznanja
i ulazim u neprolazno.
L.L.

Minuta u ljubavi
donosi dodir Božji
i koji ga poznaju
nijedan dan
bez njega ne ostaju.
I teči će minute
sve dok sve
ne postanu ispunjene
ljubavlju.

L.L.